Betoniranje temelja je faza u kojoj pripremljen iskop i armatura prelaze u čvrstu, monolitnu osnovu objekta. Bez obzira da li se radi o trakastim temeljima, stopama ili temeljnoj ploči, kvalitet betoniranja direktno utiče na nosivost i dugotrajnost konstrukcije. Zato se ova etapa smatra jednom od najodgovornijih na gradilištu.
Dobro betoniranje ne znači samo “sipati beton”. Važno je da beton bude odgovarajuće klase prema projektu, da se izliva u pravilnom ritmu, da se vibrira kako bi se izbacili mehuri vazduha i da se ravnomerno rasporedi u oplati. Greške u ovoj fazi često ostaju “sakrivene”, ali se kasnije mogu pokazati kroz pukotine, neravnine ili slabiju nosivost.
Organizaciono, betoniranje zahteva dobru pripremu: pristup miksera/pumpe, dovoljan broj ljudi za raspodelu i obradu, spremnu oplatu i završene sve pozicije koje treba ugraditi pre izliva (npr. ankere, prodore, razne uvodnice). Kada se betoniranje prekida i nastavlja bez plana, povećava se rizik od “hladnih spojeva”.
Posle izliva, važan deo je i nega betona — zaštita od prebrzog sušenja, sunca, vetra ili niskih temperatura. To često pravi razliku između betona koji dostiže projektovanu čvrstoću i betona koji kasnije pokazuje mikro-pukotine ili površinsko “prašinjenje”.
Proces počinje proverom pripreme: armatura mora biti pravilno vezana i postavljena na distancere, oplata stabilna i zategnuta, a sve pozicije koje se ugrađuju u beton unapred pripremljene. Takođe se proverava logistika — pristup miksera, mesto za istovar i, ako je potrebno, pozicija pumpe.
Beton se zatim izliva ravnomerno, sloj po sloj, u tempu koji omogućava kontinuiran rad bez prekida. Tokom izliva beton se vibrira kako bi se uklonili mehuri vazduha i obezbedila puna zapremina bez praznina. Posebno se pazi na uglove, spojeve i mesta gde je armatura gušća.
Nakon završetka izliva, površina se poravnava prema nivou, a zatim sledi nega betona (u zavisnosti od uslova): zaštita folijom, vlaženje, ili druge mere da se beton ne osuši prebrzo. Tek nakon početnog očvršćavanja nastavlja se sa daljim radovima prema planu i tehnologiji.
Najčešći problem kod betoniranja je nedovoljno vibriranje ili prebrz rad bez kontrole. Tada u betonu ostaju šupljine koje smanjuju nosivost i povećavaju rizik od oštećenja. Druga česta greška je betoniranje u više etapa bez plana, što može napraviti slabe spojeve između slojeva.
Važna je i priprema oplate: ako oplata nije dobro zategnuta ili je loše poduprta, može doći do “razlivanja” i deformacije, što menja dimenzije temelja. Takođe, temperatura i vremenski uslovi su bitni — na velikoj vrućini beton se suši prebrzo, a na hladnoći sporije vezuje, pa se plan nege i zaštite mora prilagoditi.
Ne zaboravite da betoniranje nije kraj — nega betona posle izliva često pravi najveću razliku. Ako se beton ostavi bez zaštite na suncu i vetru, površina može popucati i izgubiti kvalitet. Zato je važno unapred dogovoriti i taj deo posla, a ne samo sam “izliv”.
Najčešće 1 do 3 dana za sam izliv i završnu obradu, dok nega betona i čekanje na čvrstoću zavise od uslova i plana radova.
Vibriranjem se izbacuje vazduh i puni se zapremina betonom bez praznina, što povećava nosivost i smanjuje rizik od oštećenja.
To su mere zaštite od prebrzog sušenja ili hladnoće (folija, vlaženje i slično) kako bi beton pravilno vezao i dostigao čvrstoću.