Sistem za prikupljanje kišnice koristi se kada postoji potreba da se voda sa krova ili drugih površina usmeri, filtrira i sačuva za kasniju upotrebu. Ovakvo rešenje često se primenjuje u dvorištima, baštama, vikendicama, plastenicima, pomoćnim objektima i domaćinstvima gde postoji interes za racionalnije korišćenje raspoložive vode.
Kišnica se najčešće koristi za zalivanje, pranje dvorišta, tehničku upotrebu i druge namene gde nije neophodna voda iz vodovoda. U zavisnosti od načina izvedbe, sistem može biti jednostavan i zasnovan na osnovnom rezervoaru i odvodu sa oluka, ali može biti i složeniji, sa filtracijom, pumpom, prelivom i razvodom do više tačaka korišćenja.
Dobar sistem ne podrazumeva samo spremnik za vodu, već i pravilno rešeno sakupljanje, ulaznu zaštitu od nečistoća i stabilno odvođenje viška vode. Ako ti elementi nisu dobro usklađeni, može doći do zadržavanja lišća i mulja, prelivanja, neprijatnih mirisa ili otežanog održavanja.
Zbog toga je kod planiranja važno sagledati krovnu površinu, količinu padavina, raspoloživi prostor, predviđenu namenu vode i mogućnost pristupa sistemu radi pregleda i čišćenja. Kada se sve faze pravilno usklade, ovakav sistem može biti praktičan dodatak objektu i parceli tokom cele godine.
Proces obično počinje procenom površine sa koje će se voda sakupljati. Najčešće je to krov objekta, ali u nekim slučajevima mogu se uključiti i druge čvrste površine sa odgovarajućim odvodom. U toj fazi posmatra se položaj oluka, način odvođenja vode i mogućnost da se sistem praktično poveže sa rezervoarom.
Nakon toga bira se odgovarajući rezervoar i određuje mesto postavljanja. Neki sistemi koriste nadzemne spremnike koji su lakši za pristup i jednostavniji za montažu, dok drugi koriste podzemne rezervoare kada je potrebno sačuvati prostor ili obezbediti veći kapacitet skladištenja.
Sledeći korak je povezivanje odvoda sa krova na sistem za prihvat vode. U toj fazi ugrađuju se elementi koji zadržavaju grublje nečistoće, usmeravaju tok vode i sprečavaju nekontrolisano prelivanje. Po potrebi se dodaju filteri, preliv, odvod viška i pumpa za distribuciju vode do tačke korišćenja.
Kada je sistem postavljen, proveravaju se spojevi, stabilnost rezervoara i tok vode kroz sve glavne delove sistema. Važno je proveriti da li voda pravilno ulazi, da li postoji dovoljno prostora za talog i da li se višak bezbedno odvodi van zone objekta i mesta ugradnje.
Jedan od najvažnijih faktora je čistoća vode koja ulazi u rezervoar. Ako na ulazu nema odgovarajuće zaštite, sistem će brzo skupljati lišće, grančice, pesak i druge nečistoće. To ne utiče samo na izgled vode, već i na održavanje, jer se talog u rezervoaru brže nakuplja i otežava kasnije korišćenje.
Važna stavka je i položaj rezervoara u odnosu na objekat. Mesto postavljanja treba da omogući stabilnu podlogu, pristup za čišćenje i pregled, ali i pravilno odvođenje viška vode. Ako se preliv ne reši na dobar način, može doći do natapanja tla oko objekta, zadržavanja vode i dodatnog opterećenja na okolni teren.
Potrebno je obratiti pažnju i na veličinu sistema. Premali rezervoar može se vrlo brzo napuniti i izgubiti deo praktične vrednosti tokom jačih padavina, dok prevelik spremnik zauzima prostor i povećava troškove ako se ne koristi u skladu sa stvarnim potrebama. Najbolji rezultat daje sistem koji prati navike korišćenja vode i uslove na lokaciji.
Ako je sistem namenjen zalivanju vrta, korisno je unapred razmisliti o mestu izlaza i načinu korišćenja vode. Na primer, jednostavniji sistem može biti sasvim dovoljan za ručno zalivanje, dok će kod većih bašti ili plastenika biti praktičnije planirati pumpu i razvod do više tačaka.
Kod objekata sa mnogo lišća u okolini ili krovova koji skupljaju više nečistoća, filtracija postaje još važnija. Redovno čišćenje oluka i ulaznih delova sistema pomaže da voda ostane upotrebljiva, a rezervoar čist duži vremenski period. Time se smanjuje potreba za čestim pranjem unutrašnjosti spremnika.
Korisno je razmotriti i sezonske promene. U periodima sa mnogo padavina sistem mora moći da prihvati veću količinu vode bez prelivanja na nepoželjna mesta, dok u sušnijim mesecima treba imati realna očekivanja u pogledu raspoložive količine vode. Dobar sistem nije samo dovoljno veliki, već i dobro prilagođen lokalnim uslovima.
Povremena kontrola spojeva, ulaznih filtera, poklopca i preliva doprinosi pouzdanijem radu. Čak i jednostavan sistem za kišnicu funkcioniše mnogo bolje kada se povremeno pregleda i održava, naročito posle jačih padavina ili tokom perioda kada se voda najviše koristi.
U najvećem broju slučajeva da. Kišnica se najčešće koristi za zalivanje, pranje dvorišta i druge tehničke namene, uz odgovarajuće sakupljanje i osnovnu filtraciju.
Ne uvek. Potrebna zapremina zavisi od površine sa koje se voda sakuplja, količine padavina i načina na koji će se voda koristiti tokom godine.
Da, preporučuje se kontrola oluka, filtera, preliva i unutrašnjosti rezervoara kako bi sistem ostao čist i funkcionalan tokom dužeg perioda.